nedjelja, 19. kolovoza 2012.

nedjelja, 30. listopada 2011.

Od nekud, od nekad





Slika nije dio povijesti pronadjene na nekom tavanu ili podrumu. Napravila sam je ja, a ovo je dio povijesne jezgre u gradu u kojem trenutno zivim.

ponedjeljak, 24. listopada 2011.

Ajme ne mogu van ja to !



Ja kad san bila dite, uvik san tila bit pisac. A je !

Od kad se sican, to mi je uvik nekako bilo interesantno ! I pisala san pismice i price i.. tako...


Onda san jedno vrime tila bit arkeolog. Ne znan, eto bilo mi je tako doslo.Isla me povist i sve san znala ka da san tamo bila. Osin drugog svickog rata.

Nisan nikako mogla upantit, one bitke i one kongrese i sta ti ja znan. Ka da me operiralo od tog dila.

Onda san se opet vratila staron jubavi.


Ma je.... Ka i sve stare jubavi. Odnija djava ! E !


Sa razvojen, jelte, elektronike i interneta, a kako van iman malo vrimena jer mi dusmani ne daju posal i jer bi mi radije dali obid svaki dan a ko mi ne viruje ovo neka dodje i neka prova, citan puno, i libre i na internetu.


Sad san ucinila jednu pauzu od dvi ure jer mi je bilo nesta uletilo za ucinit ; a onda san se bila izugubila u... a izgubila se boga ti !


Di san ono bila ? A stare jubavi, je sinko moj.. I ka sta san govorila, volin ja puno kako bi ono rekli-pisanu ric, Iman i svoje omijene pisce i kolumniste... ma spisatelje !


I cila se divin svaki put kad citan, i kako lipo slozidu rici i, ma gospe ti, ka da imaju digod rezerve pa samo uzimadu kad in triba, svaki dan par ijad rici. Ko to more sve smislit u tom broju.


Ja kad iman jednu ideju, onda siden ka iden caskon to bacit na papir i pisen ja pisen i... a onda se uvatin da cinin jednu sasvin desetu aktivnost i to mi je ka... normalno.

A poslin toga, dodjen do konpjutera i onda vidin... ajjjmme gospe pa ja san tu nesta pocela i totalno zaboravila !


Isto ka sta uzmen, cila dlucna, citat i sve ka ja cu to do kraja procitat.. I nakon jednega vecega broja dana ili miseci ja opet naletin na to sta san citala i... onda se i sitin da san to citala.


Ja mislin da bi ja tribala razgovarat sa nikin psikijatron !


Opet san odlutala. Kazen, tila san biti pisac .Mislin da vise necu. Ma nije necu nego ne mogu. Nisan van ja za to.


Ja kad pivan onda pivan, a ne mislin kako cu pivat i kako pivan. I znan da dobro pivan ! A znan na primjer i da dobro plesen.

A kad na primjer moran trcat, onda van trcen ka vrica g... kumpira ! Ne mogu pa ne mogu !


Ka sta kad pivan onda pivan a ne mislin da pivan i kako cu pivat, tako van ja i kad pisen onda pisen, a ne mislin di cu uvalit niti zarez, niti dva zareza, jedva se se sitin tocke i velikog slova.


A znan da, je li, svaka prica triba imat uvod, zaplet i kraj oliti zakljucak.


Kod mene od cilog uvoda more bit samo upad, kad bubnen sest ili pet uzvicnika u prve tri recenice. A bojin se da bi mi i zaplet uzeja privise mista. Jer ako cu pisat a ne mislit da pisen i kako i sta pisen nego samo pisat , onda van to rezultira necin ka sta je ovo sta upravo citate. Totalna zapetljancija.


A kraj ocu rec zakljucak- to bi bilo otprilike-ajebenongospudijesadpusitlacrnilotribajeuvatitivezatzakonpjutordamoremoznatstajebilonakraju.

(prijevod-A j*ben jon Gospu di je sad pustila crnilo triba je uvatit i vezat za konpjutor da moremo znat sta je bilo na kraju.)


A kad triba napisat bozemelipisacuvaj knjigu... ajme i meni ajme i onima sta bi to citali.


Moj van je najveci domet pismica i neka kratka ka prica. Govorin sada o obimu a ne o kvaliteti.


Kad bi ja probala napisat knjigu, mislin da bi se rodija smjer u knjizevnosti kojen jos ne znam ime, ali san sigurna da bi bija cili zanimljiv :

Ovako-koncentracija vise od deset petnaest minuti-nemoguce.

Kad nesta prikinen radit, sitin ga se kad ga pet vidin, a s obziron na to cin se sve bavin, onda ima male sanse da ga cesto vidin.

Iman puno ideja, ali mi se ne da sve to bacit na ekran, jer mi je puno sporo koliko brzo mogu tipkat, a moje ideje su vec isle daleko dok sve to napisen.

Mozda nije za virovat, ali san van ja, berlava kakva san, jedan veliki perfekcionista sta mi cesto zagorcaje zivot. I kad bi provala napisat jedan policijski roman na primjer, sigurno bi za sve sumnjive osobe konstruirala tako savrsen alibi da bi nakraju zabucala i ni ja ne bi znala niti mogla pogodit ko je pobija sve jadnike u romanu o serijskon ubici.

A tek sta bi uzela vrimena da ja sve to napisen. Mislin da bi me svi koji pocnu citat poglavlja zatukli ka pasa da sta vise ne napisen kraj.


Eto van ! Ajde necu vise. Necu niti citat jerbo ne zelin nista ispravjat niti minjat.


Sad iden... a ne znan di, znan samo da iden ca!






nedjelja, 23. listopada 2011.

Ukleta?

Imam strasno lose zube.

Posljedica genetike, nekih bolesti posebno zasluznih, nekih aktivnosti protiv vlastitog zdravlja, takodje posebno zasluznih za gorenavedeno (strahovito striktne dijete-ça vous dit?)

I pored toga, cesto pomislim da sam ukleta u tome jer sto mi se sve nije izdesavalo u tom polju.

Pola zivota u zubnim cekaonicama, nenormalni ludjaci u bijelim mantilima, tipa " bas sam zedan/na krvi". Ono sto je ostalo iza svega toga i dalje nastojim spasavati.

Napravim nesto, mislim gotovo, i najvise pola vremena od onoga koliko bi trebalo trajati-ajme! Opet!

Stav svakog od bulumente zubara mogu ocijeniti, njihovu strucnost donekle ( kao ne-medicinska osoba), a posljedice ovog otrovnog koktela osjecam svaki trenutak zivota.

Nakon godina borbe sa svim tim bezobraznim ludjacima " ovaj cemo zub vaditi' il' mi bjezi s ociju" nailazim na manje-vise profesionalce, i fer osobe.

Kad ovdje dodjoh, ponovno se otvorise vrata pakla.

Ja sa svojim starim boljkama-petak na vecer, zub udara i svrdla, zovem hitnu- zao nam je nije nedjelja, ne mozemo vas uputiti dezurnom zubaru, idite sutra svomu.

"Moj" zubar, zubarica, svodi se na to da, ako su vas ikako tamo vidjeli, kazu "za tjedan, ili dva, ne moze prije". Ako ne-tri, ceitiri.... mjeseca.

A za ogulit vas-e tu su najbolji. Sjecam se jednog- 10 minuta, samo sto me nije izbacio nogom u dupe jer su ga nekakvi radnici cekali ( a ON je kasnio) 47 eura. Jos ima muda da kaze: ovo cu vam napraviti ali ce se

opet pokvariti, dajte, zakazite sa mojom tajnicom novi termin:-prijevod, ovo za sto sam vas danas odrao jos nije nista, i namjerno danas necu napraviti kako treba.

Drugi-odem za jedan zub, a oni mi sloze igrokaz tipa -hahahah, kakav jadan rad ( to se lole izruguju svemu sto je i kako napravljeno u mojim ustima°. ) Pitam -Koliko? Kazu-ne znam ( da sve ponovo naprave,) mada

moraju dati pismeni avis-predracun koji se od konacne cifre razlikuje ne vise od 10%).

Zub puknuo popola-ne moze, ( stav cool) ne mogu vas primiti prije iduceg mjeseca.

A cijeneeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Samo da me pogledaju u svojoj ordinaciji POCETNA CIJENA 21 euro.

Kad dodjem po misljenje- obavezno je u mom slucaju potrebna najskuplja varijanta- naglasavam -bez potrebnih OSNOVNIH pregleda. Ovo znam jer u obitelji imam medicinske djelatnike bliske ovoj disciplini.

I onda je cudo da su toliko oblokani, da sa svakom novom tisucicom eura na racunu nestaje... ma ne ljudskosti, nego nekih osnovnih moralnih normi.

A kako se samo uvrijede gospoda kad ljudi pobjegnu van. Kad naprave ono isto sto bi mogli i ovdje za trecinu cijene. Pazite, ne radi se o par desetaka nego o par tisuca eura!!

Nekako sam ili ukleta, posebne (ne) srece, pa vidim i srecem samo gadljive primjere ( ne samo u zubarstvu). Sve sto se radi naplati se masno, zaista masno, a sto je najgore za rad ajme i pomagaj!

Jos se gorko nasmijem na jedan primjer, kad je supruga od bivseg suprugovog kolege trebala ne znam vec kojeg lijecnika? Rekli su joj-Gospodjo, za 5-6 tjedana, ali ako platite pedeset eura vise, moze vec iduci

tjedan!

Kazale bi nase bake-sinko, nemoj kleti! A na ovakve stvari, ja uvijek ponavljam-Dao bog svaki ovakav cent oni potrosili sebi i svojima za bolnicu, i ne bilo im dosta! A trebalo im sto i meni, i drugima u potrebi!

ponedjeljak, 17. listopada 2011.

Covjek je covjeku ipak....hijena !



Cesto si kazem da mi nema neke velike koristi od toga da dodjem ovamo i vicem i vristim. Koga briga ? A i mogu si na vrat navuci nekakve ajkule, koje ce me progoniti za istinite stvari sto sam rekla ali, helas, nisam toliko spretna u bljuvotnim igrama.
Kad bih pustila jezik s uzice, mislim da bi mi se cesto i stovana gospodja Vedrana Rudan mogla pokloniti (zapanjena i zadivljena).

Mogla bih ovo sto pisem ovdje upisati u neku biljeznicu, i tako smanjiti otrov, taman na podnosljivu kolicinu. Ali bi to onda ostalo. A ovako, cini mi se da taj visak otrova saljem u beskraj.

Internet nije amoniman !

Elem, imam tu prokleti nesrecu da cijeli zivot ratujem, za zube, sa zubarima. Ali ne truje me samo to, nego ovdje rasprostranjeni sport « uzet cu ti novca koliko me volja pa se onda mozes nositi u krasni.. ...A rezultat ? Pa ne mozemo ni mi sve.»

Jao si ga vama ako vam je potreban zubarski tretman ! Jao vama. Ili plasticna operacija. Ili korektivna operacija. Radit cete pola zivota kako biste to platili ( ako niste jedan od npr 300000 sretnika kojima su prihodi veci od 500000 eura godisnje).

A socijalna osiguranja koja usput budi receno, nadoknadjuju vecinu tableta koje vecinom trebate par puta u zivotu, ili kje se nakon nekoliko desetljeca, o gle cuda, pokazu stetnim, i druge pi darije, ne placaju vam suvu sljivu za vase zube ( osnovno osiguranje vam daje mrvice, dopunsko koje opet placate-nista). A vi cete jednu krunicu -SAMO KRUNICU bez dodatnih troskova tipa rad, brusenje zuba, to sto vas ostave na zivotu dok ste na tretmanu itd, platiti 700 do 1500 eura.

A ako su vam zubi u krasnom k onda vam nista vise u zivotu ne treba.
Da samo kazem da je najcesca placa za puno radno vrijeme nesto visa od 1000 eura !

Hallelujah ! God is great !

I kada obicni smrtnici pocnu prestravljeno bjezati preko granice u Madjarsku, Tursku, Tunis, Maroko, te si za daleko manje novce priuste i put, i odmor, i tretman koji su zeljeli (im je bio potreban), nasi dragi zdravstveni djelatnici pocnu petljati- pa to nije dobro, tko zna sto se tim ljudima radi tamo, sto im se stavlja u tijelo...Vi istovremeno svjedocite o desetinama tisuca slucajeva defektnih PIP proteza za grudi sa silikonom koji se rabi u stolariji, a koje su proizvedene u sred njihove zemlje ( ne vanka) a desetine reportaza istrazivackog novinarstva sa temom i snimljene skrivenom kamerem-dentalne krunice proizvedene u Kini a za koje NE KAZU klijentima da su proizvedene u Kini i koje kostaju ne vise od 70 eura (cijena za koju ih prodaju protezisti-ne znam kako ovo reci na hrvatski.)

OSJECAJ DA OD VAS RADE PROKLETU BUDALU-NEOPISIVO !

Jesam li vam vec rekla ovo ( i necu vise, obecavam, bar za ovaj put) :

120 000 restorana u Francuskoj od kojih SAMO
20 000 restorana PRIPREMA vas obrok. Jedna sestina, ili jedan od 6.
U ostatku cete dobiti........, kaj znam.... lazanje (proizvedene u tvornici i koje mozete kupiti za 2 ili 3 ili 4 eura KILOGRAM) direktno iz mikrovalne, a najvise 200 grama cete platiti barem 9 eura- zavisi koliko je « elitan HAHAHAHAH » restoran.

Desert- komad kupljenog kolaca, « personaliziran jednom kuglom sladoleda » barem 6 eura.A cijeli kolac 8 puta veci od tog komada nije vise od 7 ili 8 eura !
« Sto glupi gosti znaju ? »- ova recenica je u navodnicima, znaci -citat.

Ove brojke nisu moja izmisljotina, nego su ih prenijele sve tv postaje ovdje.

Toliko o la cuisine française !

Necu vise !

petak, 14. listopada 2011.

Ma metnite si ga...


Prije dolaska ovamo imala sam najbolji posao na svijetu. Je da je ponekad bio opasan, ali..

Svejedno, nesto takvo obozavam.

Ne pronalazeci nacin da zadrzim ovce i novce, ostala sam kod ovih prvih.

Sada zivim u malom gradu, u regiji gdje vecinom ljudi doseljavaju kad podju u mirovinu.

Kao slonovi, neki, vracaju se...

Uzela sam vremena da naucim jezik...

Da vidim gdje sam i u sto upadoh...

Poceh, pored nekakvih dobrovoljnih i neplacenih aktivnosti, asistencija, poslica, predavati zamolbe.

Za mjesta za koja trebas imati neku diplomu i malo soli u glavi...

Potom za mjesta za koja je potrebno "znati citati, pisati i racunati" WTF????

A-a!

Ili, kako kazu u-jok!

Nema!

Ako me pozovu na razgovor, to vec racunam kao neku uspjeh, jer me vecinom drze za.....

Nevidljivu..

Grizla sam nebo i zemju..

Zasto? Kako? Kad? Da li uopce?

Sada,

Postovani nesudjeni poslodavci,

taj vas posao si mozete metnuti..

Ispod repa!

...

nedjelja, 28. kolovoza 2011.

Sulejman Velicanstveni ?Ma daj izrigacu se !


Je, pocela sam gledati tu seriju, skruseno priznajem. Valjda imam previse vremena (ma neeeeee), ne puno pametnijih stvari za raditi (za sada) . Tocka pozitiviteta : skupim nesto turskog, onako, by the way, i sigurno je laksi i blizi od francuskog. Nda...


Prvi razlog je sto je u pitanju povijest, i osoba koja je zaista postojala. Na pocetku, odmah nas upozoravaju, ako se ne varam, da su … da su svi dogadjaji i osobe « inspirirani povijesnim likovima i dogadjajima ». Hm … inspirirani.... Jel' im to znaci da su kopirani, ili kopirani samo malo, a ostalo razvijeno u masi scenarista, ili koga li vec.


I kako to vec biva, ja kao ja, iskopam i pronadjem sve moguce sezone i epizode, na nasem i engleskom jeziku, te sadrzaj svega toga. I sokiram se. I nadam se da je negdje neki bolesni um zmislio ono sto nadjoh ja.


Sultan je bio bog iznad boga. Za boga se mozete nadati da ce vas negdje nekad zaboraviti, ali sultan, a ovaj se nije razlikovao od drugih, bio je u stanju reci, iz hira » odrezite mu sve udove i na kraju ga zakoljite, i slijedece sekunde zatraziti rucak.

U sto li se sve covjek ne izrodi kad ima takvu ogromnu moc ! ( Poznato, nije li?)


Hurrem Hatun, ili robinja Aleksandra .. Otrovnog jezika i jos otrovnijeg srca. I takvo nesto je zaista gmizalo ( govorim i o Sultanu) ovim svijetom.

Dobro su se nasli. !


Sve mi se nekako cini podnosljivo, ali pogubljenje osobe koja ti je najodanija na svijetu, koja se bacila pod noz da te zastiti ( Ibrahim,), a jos crnje- vlastita djeteta, samo zato jer ti je tvoja kurva slozila dije recenice i... ma necu bit prosta....


Velicanstveni ? Ma daj !!!!!!!!!!!


Tako sam zgadjena ( ovo su cinjenice, ne bolesna masta scenarista) da ozbiljno razmisljam o prestanku gledanja, jer mi se cini da ce me otrovati ako to zaista na platnu vidim.

Takvo nesto ne mogu zvati niti zivotinjama, a kamoli ljudima.



Ja samo onako, u prolazu...