Nije za posjetitelje

Bilo koja vrsta otrova, unesena na bio koji nacin u organizam, mora se sto prije i sto potpunije izbaciti, za pocetak. Povracanje, odsijecanje zahvacenog dijela tijela...
Povracanje misli i osjecaja. Ovaj blog nije za posjetitelje. On je samo za mene, da imam gdje odstraniti visak otrova. Da ne bi bilo... krc.. i gotovo. Zasto pisem ovdje, a ne u neku biljeznicu?
Pa, valjda sam moderna.. tko jos pise neke tamo staromodne dnevnike? Ja sam elektronska generacija. Ne, ozbiljno.. Koga je briga sta cu ja o sebi i iz sebe ovdje napisati. Za to i do te mjere sam anonimna.
Nije dovoljno. Nije ovo pravi lijek. Samo... sad se ovo sto mislim niti ne usudim napisati. Ma, ne mijenja ovaj blog nista na stvari, samo pomaze? Ili jos vise...
fuj

Nakon osamnaest dana...

Sve je isto ..
Ne, lazem!!
I gore je jos!
Kad visite na koncu i batrgate se a nista ne mozete dokaciti kako biste se POKRENULI. Nista, pa makar polomili ne sve nokte, nego i prste, ruke...
Jedina dobra stvar u svemu tome, jos, je taj konac...

Pesimisticni post...

Da bar...

........................
Za pisanje nemam volje....niti snage.... niti vremena... niti energije............
Sve sto imam su ideje............. njih na pretek.......
Nije dovoljno...
Za fotografije.............. nejasne zakonske odredbe............ tako da ne znam sto mogu a sto ne mogu staviti... izuzev slika prirode....
S....
Za ostale mogucnosti.........
Niti vremena niti volje...
Steta zaista..

Do iduceg brljanja, koje moze biti vec sutra... ali i za koji mjesec, ali i...