I sto sad ako kazem da nemam vremena, vollje, snage, za blog i da mi je istovremeno zao zbog toga? Tako je to kad se previse stvari za jednoga jadnicka od mozgica kao sto je moj sastavi i ... krc...Nista od svega na kraju...

... eh... da...

Laganini, zujim od tamo do ovamo, nista posebno. Ne radim nista zaozbilje.

Bas me briga!

Brrrrrrrrrrrrrrrrr!!!

Grozna slika!

Onostrano...

... ili...?

EINSTEIN :o))))

I want Einstein!!!

I want Einstein!!!

I want Einstein!!

Bravo, Frostie, genije!!!! :o)

Ljudi moji je li ovo moguce?!!

Evo sad ih otkrih vragove male!

Ma ludilllooooooo!!!

:o)))))))))

Upssss...

Cini se da sam nila jaaakkkooo nepravedna! Jos je petak, ali cini mi se da ..
it works..
nadam se da je uspjelo i da ovaj stari-novi podlozak ostaje.
Jer mi se svidja!
:o)

Ne znam je li jos rano da povucem gadosti sto sam izrekla doticnim damama.
Uspjela sam, n a p o k o n , uci u stranicu i kopirati novi kod istog podloska.
Hm, jesam li zaista uspjela, vidjet cemo nakon petka kada, navodno, svi stari podlosci (backgroundsi) nestaju.
:o)

Pa dragi moji, izgled ovog bloga ce se najvjerojatnije uskoro promijeniti. ovaj background je sa jedne stranice koja je imala besplatne backgrounde. Sada imam poruku da ce nestati (background), te da se konektiram i uzmem novi.
gospoda su onako lijepo, kurvanjski, promijenila politiku, ali sto je najgore sve je zbrljano, niti oni sami ne znaju sto i kako zele napraviti.
Nema veze sto ja to smatram podlim i kurvanjskim, i sto nije bilo nikakvih ogranicenja kad sam preuzimala podlogu.
Kad i ako dobijem volju, postavicu , npr jednu od svojih fotografija ili tako nesto. Ali KAD I AKO, jer nemam trenutno niti volje niti energije bas.. za blog.

Svejedno, tekstovi, slike bi morali ostati, jer to je MOJE! Ukljucujuci i ovu veliku foto.

Zivjeli

Update:
Izgleda da ne pocinju naplacivati koristenje ( nadam se), ali iako kazu da budemo uporni u konektiranju na stranicu, u totalnoj su komi te nakin brojnih pokusaja nisam se uspjela pribliziti novim bakgroundima ni vidjeti kako da promijenim.

Ostaje da cekam

:o)

...



Ma, nista pametno za reci...


...

Sva sam naobratna

Rekla sam si da ne mrdam odavde dok ne stavim misao na papir, da mi ne pobjegne. (Opet veliko spremanje :o))

Ljudi moji, kad gledam siteove, evo npr sa fotografijama, i citam.. te ovaj foto aparat, te onaj, ekspozicija, blenda, dubina.. ma vise niti ne znam!
Pa ovaj filtern pa onaj, pa... ma pojma ja nemam o cemu sve oni pricaju.

Znam nije pohvalno, ali sto mogu. Ja imam jedan mali malecki foto aparat, nemam one zmajeve od pet, sest itd stotina eura, niti svu dodatnu opremu o kojoj se tako mudro zbori.
A ni za ovu igrackicu jos nisam proucila knjizicu smjernica za upotrebu.
Nije pohvalno al je istinito.
Evo, bas sinoc, uzela sam jedan motiv, pa kazem:
-Sad cu ovako, pa cu na ovaj nacin, pa cu ovu kombinaciju...
I danas, sve je to u redu, ali ja pojma nemam koju sam sliku kako slikala!!!
Tako da i ucenje kroz praksu ozbiljno dovodim u pitanje.
Znao, to je pobuna nakon previse situacija u kojima sam uciti MORALA.

A i moj postovani stariji ja, i on bi htio da sve sto ga zanima nekim cudom uleti u njegovu mudru glavu. Nema on vremena bas citati i proucavati savjete tipa-radite ovako i onako.

Kazem, kupit cu si "bijesni fotoaparat" kad sa ovim malim budem znala postici apsolutno sve sto zamislim, a sto on moze napraviti.

Barem cu imati vremena za skupiti novce! :o)

Jednostavno, nemam strpljenja, vremena. Ne znam cega vise nemam, ili cega manje imam (hm, kad se vec opasno druzim sa filozofima, onda i misli cudno plove) :o).

A tek programi za obradu slika. Daleko sam od onih koji skoro pa da ih mogu ozivjeti!
A i ovaj mali malecki program nisam jos prosla u potpunosti, da vidim sto mogu s njim.

I sada, od jedne fotke , ovisno o raspolozenju, dobu dana, klimi i ostalom, mogu napraviti varijacije i varijacije jedne te iste fotke. Cisto, brzo i efikasno, voilà slikarsko platno, bez mazancija i opasnosti za kosu, ruke, stol, kucu.. :o)

I jadni malo komp ce mi od svega toga materijala eksplodirati.

Jucer sam, kao, zavrsila jedan posao. Koliko uspjesno, vidjecemo za par dana.
Nema veze, bacam se na druge stvari.

Mislim da moram juriti dalje!

:o)

Zaboravila sam.!

Slicno i sa jezicima.

Ma koja gramaticka pravila, ma koje pronouns, pronoms, subord... nesto.

Neam pojma!

Ajd ...

Bajkica

...

To jos nije sve...

Danas mi je uspjelo nesto sto nije lako, a meni ide kao od sale!
Crni humor, dakako.
E, pa, uspjela sam da mi se automobil ugasi 3 (T R I) puta u niti deset metara!
Nastaviti dalje voznju ne bi bilo samoubilacki, jer vec sam bila mrtvan figurativno, tj ne fizicki.
Ukratko, vozacki ispit polozen odavno, jako malo prakse, godine nevozenja, amaxophobie.

Ovo zadnje, to vam je strah od voznje, fobija koja se pojavljuje ne samo kao direktan strah od voznje, nego kao posljedica stresa kojeg ste pokupili, a ne znate, ili pak znate, kako i gdje.

Godine izbjegavanja, uzasan strah od vozackog mjesta i sveg sto ide uz to, jebeni zivot, osjecaj mizerije, pored samrtnog straha prije i u tijeku voznje, te jada nakon voznje, osjecaj mizerije koji vam kaze kako ste nesposobni, trapavi, jadni glupi, neupotrebljivi.

Nakon otkrica kako se to ne dogadja samo meni, nego i osobama koje imaju tisuce kilometara "u tockovima", i muskarcima i zenama...pocinjem to rjesavati. I bas kako rekose na forumima, jedan dan je sve glatko, bez problema, te se nakon uspjesno vozene rute i parkiranja bez posljedica osjecate kao na vrhu svijeta, drugi dan pravite .. ne mogu reci gluposti, nego nezamislive stvari koje ne bi napravila niti osoba koja prvi put u zivotu sjeda u automobil na sjediste vozaca.

Zasto? Zasto upirem i ne ostavim se toga, ako vec nikako ne ide?
Ne znam. Moram. Moram naprijed.
Samo da nikog ne ozlijedim ili ubijem.

Zasto nocni leptiri udaraju, opet i opet, u svjetiljku?
Ne znam.

Marchelina

kaze (Marchi valjda se ne ljutis za link), ma ne kaze, GOVORI kako je najvise pisala kad joj je bilo najteze. Kako joj je pisanje obrana i spas, potreba. JA, kada mi je bilo najcrnje ne bih mogla ni misliti a kamoli dvije sastaviti.
Nisam ju razumjela, kako je to moguce, kako mozes uopce misliti na price i pjesme, ma o cemu, ako ne zelis misliti uopce!
I, by the way, po mom skromnom misljenju, nisu sve stvari za net. (op. au.)

Moram negdje izbljuvati ovaj jad da me ne bi udavio!

Ma zena zna i rasplakati i nasmijati i... sto ti ja znam.

Da sam Marchelina, sad bi pao jedan post od barem tri duzine ekrana.

Ovako, ostaje mi samo da do kraja izgrickam ono malo zivaca sto mi ih je ostalo!

I jos jedno pitanje:

Traju li uroci vise od sedam godina?

Optimisticno...

Totalna steta!
Sto, tko, kako.... itd?
Pa ..... JA!
Ozbiljni, a sada vec kronicni simptoni ovisnosti!
Kompjuterske!!!!

KOMPJUTERSKE!!!!
OVISNOSTI!!!!!

Jako puno vremena prov odim za kompjuterom, sto iz potrebe sto ..hm, eto!
Kaem necu, kazem oladi!
I vracam se, jer je uvijek nesto za uraditi, za vidjeti, za pronaci!
Jutros, na primjer, pokazali su mi kako se nesto radi. Kad sam otkrila kako nisam shvatila, bilo je kazno, za ovaj tjedan, da mi ponove!!
I cijeli dan pokusavam pronaci na netu kako, al'

nejde!!!!!!!!!!!!

Valjda je ovisnost kad vidis i znas da skodi, a ti opet ides, upires!

Totalka!

Idem ca s interneta!!!!!!!!!!!

Slusaj...

Njezno doziva,

svileno mami…

Obecava…

Preklinje…

Moli…

Voli…

Barsunasto dira,

pjeva,

sapuce…

Lijeci, uspavljuje,

obozava…

…

Grmi i prijeti,

zastrasuje,

razara,

zasljepljuje!

Guta!

Vristi!

Vrije!

Hipnotizira…

Ubija…

…

Ljulja lijeno,

sveprisutno,

tuzno,

turobno,

vjecno…

…

I opet

Njezno doziva, preklinje.

I proklinje…

TO je more.

Nemoj reci:

"Kad bih mogla, zeljela bih..."

Reci:

"Kad bih zeljela, mogla bih..."

"Ako zelim, mogu!"

Eh, da...

Pa, tako.. Mislila sam, gledala, prolazila kroz slike i ... Evo, ovu cu opet postaviti. Imam ih puno i treba to sve srediti, razvrstati imenovati...pfffffffff....
Boli glava. Ne znam kud prije udariti. Trenutno, mala pauza za svrljanje po blogu. Ranije sam nesto vise pisala ali sada.. uhhhh.. No way ! Ne megem.

O, da, imam ja svoje stavove o svemu i svacemu, pa sto?

Sta cu nesto promijeniti ako pocnem ovdje lajati?

No, kako sam rekla (par stotina puta), na milijun sam strana, nije dobro, ali si ne mogu pomoci.

Kako li samo pisci uspijevaju ta svoja djela privesti kraju?

Do skora...

:o)

Hi hi evo sto znaci malo dodatnog razmisljanja od skoro 24 h
Napokon :)))))))
Pravi omjeri.

Necu nista brisati, ali sad znam kako.

Netko ima talent netko rad

Eh...

Odlucih se na jos jedan pokusaj postavljanja slicica koje sam kreirala na oznacenoj stranici, a kojih ima puno na prethodnom blogu svijet jednog uma. Ova ili ona sirina u pix, sto se moze mijenjati jel' ali, ako mi se velicina slike uklapa sa ostalima, onda mi ne valja.. sto mi ne valja.. rezolucija, tj nije lijepa.



Evo na sto mislim.

Kompjuter , internet, kako li smo samo zivjeli zivot prije njih!

Elem (tragovi jos jednog podneblja.............. :o)) da se vratim na namjeravanu temu.

Za utorak trebam napisati dva teksta.
Jedan o misli izrecenoj od strane postovanog Montaigne-a, koji rece tko zna kad i gdje:
"Odgajati dijete nije napuniti vazu, nego upaliti vatru!"
Ha!!!!!!!!!!!!
Junaci, javite se, sve prijedloge, ideje i zaje...zancije uzimam na razmatranje.
Problem je sto sam to vec uradila, ali profac, jedan jako jako cudan gospodin, mi je ovaj puta pripisao ulogu.. pa valjda odgajatelja.. te bih trebala uporediti ove dvije metode, pomenuti didaktiku i ..nesto sto se zove Maïentique i blabla............
Ideje nemam.
I da ne zaboravim, to sve treba na francusko jeziku biti, sto mi je trenutno daleko manji problem od same zadane teme, tj vjerojatnog nivoa na kojem sve to moram razviti!

Druga tema tj broj dva -cista i primjenjena nauka, koje su razlike, ako postoje, i gdje je granica, itd.
Molim? Nikog ne cujem?!!!
Zatim, za cetvrtak, studumiti, oli ti ga razumit, kako do vraga raditi websiten te grrrrrrrrrr niti ne znam opisati sto moram napraviti:
Nekakve externe veze za tri sitea koja odaberem, tj prema njihovim adresama i logovima.
A danas mi prof kaze kako ne moze biti da je sav tekst velikim slovima na prikazu svih stranica web sitea u navigateur-u (ne znam kako se ovo kaze na nasem, valjda u trazilici , navigatoru sto li. Slomio se dok je ispravio i kaze covjek da je to cudno . A ja mislim, imajuci u vidu sve nenormalne dogadjaje koje me prate sa elektronckim stvarcicama, i govorim u sebi:
E covik moj nisi ti nista jos vidija!

A vise ne znam cini mi se da ce mi mozak isteci na nos a oci izaci kroz usi!!
Brrrrrrrrrrrrrrrr koja gadna vizija!

Trenutno imam barem 300 favoritsa i moji ocajnicki pokusaji smanjenja njihivig broja rezultiraju sve brojnijim stranicama.

Zasto ima toliko toga na ovom Internetu?!!!

Zna li itko je li moguce, i kako, ispraviti video koji sam snimila (nije umjetnicko vidjenje nego sam smotana) i koji gledas kao kad TV okrenes na bok!

'eeeeeeeeeellllllllllppp!!
smrck!

Puno je vrimena proslo...

... kako piva Tereza...

Ma zasto ne mogu stavit tekst isprid slike ben ti??
Je izabrala san ovu.
Mislila san stavit bilo koju ali sam bice slusala podsvijest. :o)
Sta sam tila rec?
Ma ovaj post je vec od naslova osa u krivo.
Nije u krivo, nego ne ondi di san tila ic.

Je, ovo je Riva, ali san bizala od one nakarade, onega Bozjeg grija!

Ovo je prava Riva.
Ma ajde da se ja vratin na pravi kolosjek koji san tila danas. Cerce moja ka da je to s menon lako...

Moran se dobro koncentrirat, ajd cekaj....

.......................................................................................................................

Eto bas hocu pisati sto sam zeljela pisati danas, i jezikom i dijalektom kojim sam zeljela!
Sliku sam odabrala eto.. da bih zasarenila ova zbrljani post!
O cemu sam namjeravala??? a... da

Ovako:

Citam tamo i ovamo razne stvari o domacem i stranim jezicima. Od toga kako je hrvatski jezik ili zlonamjerno ili iz gluposti ili iz nekakve jadne zelje da se bude .. hm... moderan... "faca" "kul"...bljak... (sjecam se, napisala sam post o tome na mom blogu svijet jednog uma), kako je hrvatski jezik iskasapljen raznim destinacijama, kompeticijama, eventima, facama, eventima, hepeninzima... aj dosta izrigacu se..

Nisam ni o tom namjeravala danas pricati.

Vidim i po blogovima da je "cool" barem naslov posta na engleskom...

Ma nisam niti o tomu....

CItala sam forume i blogove ljudi koji svakodnevno imaju posla sa, ako ne dva jezika, onda barem sa onim drugim, stranim, tj ne svojim, maternjim.

E tu moj genetski kod za sve vrste jezika, domace, strane, zivotinjske, riblje... a koji je u prethodnim slucajevima jaukao bijesno i ljuto, tu moj genetski kod kao takav naculi usi, otvori oci, umiri se i promatra, njusi , osluskuje... :o)

Jos imate vremena odustati od daljnjeg citanja..
(A sto mislite kako je meni sa menon ovakvon .... bozemiprosti..)
(I blog kao terapijsko sredstvo rabljeno u manjim ili vecim kolicinama mi je prava stvar)

Da, hm...

Svaki dan baratam sa tr i jezika barem. Mislim, ono sto mi spada u svakodnevnozivotne aktivnosti.
Hrvatski ...
Engleski vec... pa reci cu vam da sa engleskim prtljam oko dvadeset godina, ali necu vam reci sa koje strane tih dvadeset godina :o)

Francuski.. zadnjih cetiri do pet godina... Morao bi mo biti prvi jezik, ali nije..po odabiru MENE. Po odabiru necega sto se zove racio ili razum i zivot, jeste!

Pored toga, moj dalmatinski, za sto srce ne pita.
Talijanski spanjolski, koji cekaju neka bolja vremena.
Njemacki, koji ceka pocetak.

Ljudi pisu kako se moraju koncentrirati na jedan jezik, iz ovog ili onog razloga.
Morala bih i ja, jer sa vec pomenutim jezikom sam kao u procesu prihvacanja ili odbacivanja transplatiranog organa. Kakve su ljecnicke prognoze? hm... Pozitivne, i tocka!

Na kojem jeziku razmisljam? Ne znam, tj tu mi takvo sto ne postoji.

Ako ne vidim topot hrvatskih rijeci u glavi, ili zvucnost engleskih ili.........francuski, onda su SVI u jedan momenat...

I ja vise nista ne mislim!!!!!!!!!!

Zijevam kao riba!

Ne mogu pronaci niti jednu jedinu rijec!

Moran ic!

Glad

Vjerojatno cu...sigurno cu, opet, nabacati desetak uzurbanih recenica, pa odletjeti dalje. Jos jutros, radeci jedno, razmisljala sam i zamisljala kako cu, kad dodjem doma, uletjeti za komp, i razvezati baladu, bijesnu, groznicavu, siroku. Hm, sad mi se sve to ne cini tako zanimljivo. Iduci doma premetala sam u mislima rijeci jednog spisatelja:

"Je suis dévoré par une curiosité qui ne sera jamais satisfaite, je voudrais tout savoir et tout voir."

René Barjavel

Prozdire me znatizelja koja nikada nece biti zadovoljena, ja zelim sve znati i sve vidjeti.

I te kako!

Ne sjecam se da me tako drzalo prije nego sam dosla ovamo. Ili sam imala vaznijih stvari...
Mozda i zato sto mi se sve ovdje cini tako pristupacnije, lako dolazim do informacija i materijala o svemu sto me zanima. A toga je tako puno.
Pnekad sama sebe podsjecam na ....jedno prozdrljivo stvorenje kojem su oci i teznje vece od mogucnosti i kapaciteta mozga, te fizicke sposobnosti da se jednostavno utopim u svemu. A otkrivam jos, i opet jos...
Origami najnovije podrucje koje zelim detaljno istraziti.
Fotografija.........
Jezici....
Kompjuteri...
Psihologija...
....
....
...
Dalje necu!
Imam listu, doduse nepotpunu, negdje u svojoj "pecini".
Kazu mi:
- Orjentiraj se na nekoliko stvari, ostalo kad i ako mozes, ako stignes!
Hm...
Barem sam toliko pri zdravoj pameti da sama sebi mogu dati ovakav, nekako logican savjet!
Ali kad ga treba slijediti... eh... sve pada u vodu..........
Evo i sada, dok ovo pisem, dusa me boli jer hocu, a ne mogu zaroniti u sve ostalo sto tuzno ceka. Mislim da je ovo neka bolest, i kada bih otkrila sto je, mogla bih se srediti.
Kao ovisnica sam koja se prejeda kolacima, i ne moze tako brzo progutati koliko bi zeljela zgrabiti. Dok mozak ne zaurla od boli.
Uh!
Kazem...

Uh!

Kao tempera

Ili akvarel...

Ili akril..

Svejedno...

Hm. Padne mi na um neka tema, dodjem na net, potrazim..

Dobijem listu favoritsa bozemesacuvajdaimamtridesetpetzivotanebihstiglaprocitati.

Pocinjem proucavati i.....................

huh!!!!!!!!

Broj favortisa, novih interesantnih elemenata i..........tako...siri se eksponencijalnom brzinom.

Iz svakog linka na svaki favorits dobijem jos tri cetiri pet...linkova, i jos..


AJMEEEEEEEEEEEEEEEE

Smrc!

A ja ocu sve znati!

Smrc...

Nista... samo mi je dojadila slika.. Ma, nije...

Ovaj put slika jeste moja...

Eto... malo... igra...

Ma... gluposti...


I dalje status quo

Nije moja fotografija ali ...

... mi je koma i slobodna su autorska prava.

:)

Nije za posjetitelje

Bilo koja vrsta otrova, unesena na bio koji nacin u organizam, mora se sto prije i sto potpunije izbaciti, za pocetak. Povracanje, odsijecanje zahvacenog dijela tijela...
Povracanje misli i osjecaja. Ovaj blog nije za posjetitelje. On je samo za mene, da imam gdje odstraniti visak otrova. Da ne bi bilo... krc.. i gotovo. Zasto pisem ovdje, a ne u neku biljeznicu?
Pa, valjda sam moderna.. tko jos pise neke tamo staromodne dnevnike? Ja sam elektronska generacija. Ne, ozbiljno.. Koga je briga sta cu ja o sebi i iz sebe ovdje napisati. Za to i do te mjere sam anonimna.
Nije dovoljno. Nije ovo pravi lijek. Samo... sad se ovo sto mislim niti ne usudim napisati. Ma, ne mijenja ovaj blog nista na stvari, samo pomaze? Ili jos vise...
fuj

Nakon osamnaest dana...

Sve je isto ..
Ne, lazem!!
I gore je jos!
Kad visite na koncu i batrgate se a nista ne mozete dokaciti kako biste se POKRENULI. Nista, pa makar polomili ne sve nokte, nego i prste, ruke...
Jedina dobra stvar u svemu tome, jos, je taj konac...

Pesimisticni post...

Da bar...

........................
Za pisanje nemam volje....niti snage.... niti vremena... niti energije............
Sve sto imam su ideje............. njih na pretek.......
Nije dovoljno...
Za fotografije.............. nejasne zakonske odredbe............ tako da ne znam sto mogu a sto ne mogu staviti... izuzev slika prirode....
S....
Za ostale mogucnosti.........
Niti vremena niti volje...
Steta zaista..

Do iduceg brljanja, koje moze biti vec sutra... ali i za koji mjesec, ali i...

.

Ne usudim se ni gledati svih tisucu ( ili tri ?) tisuce gadgeta, jer cu natrpati sve sto mi je cute, tj sve sto mi se svidja. Zao mi je sto se ne usudim stavljati slike onih lijepih dvoraca gdje sam bila, ali gospoda vlasnici se nisu udostojali odgovoriti uopce ( za njih je vazno da sam platila 13 eura za ulaznicu) da tek namjeravam ici drugacije bi oni.

Pisati? Uh ! Citam neke carobnjakinje rijeci...ali... na previse sam strana istrzana, zauzetog duha a i... ma je li blog zaista dobro mjesto za neka izlaganja nadublje i najranjivije osobnosti?? Za ono sto je samo vase??
itd

Ugodan dan svim posjetiteljima!

:o)

Uzivajte do jos vece zbrke fotografija, mrdavih slikica i sto vec pronadjem..

.

A mozda i hocu...

:o/

Ili, ipak, necu...

:o)

Pa mozda cu i koju napisati...

...

Uh....................................................................................

_

_
_
_
_
_

:o(

Ma dodje mi da porazbijam sve oko sebe a najvise njusku. Svoju! I ovaj blog mi ide na jetra, jer ne mogu sliku stavit gdje hocu, a ako stavim dvije za redom onda ih zalijepi jednu za drugu!!! Grrrrrrrrrrr Prethodnu sam sklonila zbog je.. cudnih zakona o stavljanju slika na internet. Nadam se da mi Stvoritelj nece skociti za vrat i reci: -Zas to si stavila ovu sliku kad ti nisam dao odobrenje! Inace, najbolje neka sve ide u....................krasni! Poslije mene, molim!

La Belle au bois dormant

Désolée, j'ai réfléchi et décidé d'attendre votre autorisation d'abord!
Cekam odobrenje od vlasnika dvorca jer necu da mi puknu tuzbu/
Authorisation first!
:o)



Château d'USSE




Uspavana ljepotica...

Kazu, pisac je Charles Perrault.

Zivio je, i to kazu, u ovom zamku, koji je po toj bajci dobio ime,

ali i koji je, zaista, duboko u sumi.

Ovo je samo jedna slika uspavanih ljepotica tamo.

Imam i video, ali..

O nevoljo... :o)! Skoro cijeli video smrcam i jadikujem,

sva jadna smrznuta!

Kako nikad ne mogu cinit kuco! Pa, kad naucim namjestiti

drugi zvuk na film, mozda ga i pokazem ( to do lista).

:o)

Pa, eto...........(mrzim naslove!)

Nesto sam si razmisljala o ovom blogerskom svijetu koji otkrih... ma je li prije samo godinu dana?
A, ne, upravo provjerih!! Uuuuu zar je moguce??? Vec skoro dvije!

Ide mi na jetra ova moja tastatura!! Par mjeseci a vec N krepalo, tj izbrisalo se. Toliko o plati pa se rugaj!!

Kako rekoh, divim se blogerima koji, jako lijepo, zanimljivo, pisu o jednoj temi. Bilo to o jednoj zemlji, poezija, fotografije, recepti (sa fotogradijama) itd itb ( i tako blize).

Ma ne mogu ja to!
Odlucim ja pisati poeziju! Puna elana, sva u zvijezdama, romantici, muzikici.. papirici na sve strane... trazim rime.. za tvoje ime...

Onda mi dosadi. Tj, nije mi vise zanimljivo.

Onda kreacije ( sa fotografijama).

Pa mijenjam smjer u fotografiju puno radno vrijeme..

Pa ... nista..bez bloga...
Pa...
Idem ca.. vidimo se opet. danas.. mozda..

Ehhh!!!

Evo sam malo uspjela namjestiti ono sto bih otprilike zeljela na blogu (ma koja recenica hihi..).
Jako, ali bas jako me nerviralo sto ne znam napraviti nista drugo do li uzeti vec ponudjene predloske. I onda sam zagrizla, kao kakav buldog, i nisam se odvajala dok nisam pronasla.. prvi korak prema web siteu.
Molim kompjuterske carobnjake koji su rodjeni sa laptopom u krilu :o) da ne podcjenjuju moje uzivanje u plodovima mog teskog rada. Ima vas puno kojima je to sasvim prirodno.. da razvijate programe, radite siteove... itd.
E, vidite, ja bas nisam tako talentirana.
Jos....

(Zasto ovdje nema smjeskica?)

Test broj dva

Da vidimo kako ide sa slikama, a video cu nesto kasnije, kad ga sredim. Nemam puno vremena..

Test post

Ne mogu nista pametno smisliti... :o)
Za sada testiram pa cu odluciti hocu li nastaviti sa blogom i ovdje... ili ne...
Testing testing!!!

Citamo se!!!

Mozda...