Vjerojatno cu...sigurno cu, opet, nabacati desetak uzurbanih recenica, pa odletjeti dalje. Jos jutros, radeci jedno, razmisljala sam i zamisljala kako cu, kad dodjem doma, uletjeti za komp, i razvezati baladu, bijesnu, groznicavu, siroku. Hm, sad mi se sve to ne cini tako zanimljivo. Iduci doma premetala sam u mislima rijeci jednog spisatelja:
"Je suis dévoré par une curiosité qui ne sera jamais satisfaite, je voudrais tout savoir et tout voir."
René Barjavel
Prozdire me znatizelja koja nikada nece biti zadovoljena, ja zelim sve znati i sve vidjeti.
I te kako!
Ne sjecam se da me tako drzalo prije nego sam dosla ovamo. Ili sam imala vaznijih stvari...
Mozda i zato sto mi se sve ovdje cini tako pristupacnije, lako dolazim do informacija i materijala o svemu sto me zanima. A toga je tako puno.
Pnekad sama sebe podsjecam na ....jedno prozdrljivo stvorenje kojem su oci i teznje vece od mogucnosti i kapaciteta mozga, te fizicke sposobnosti da se jednostavno utopim u svemu. A otkrivam jos, i opet jos...
Origami najnovije podrucje koje zelim detaljno istraziti.
Fotografija.........
Jezici....
Kompjuteri...
Psihologija...
....
....
...
Dalje necu!
Imam listu, doduse nepotpunu, negdje u svojoj "pecini".
Kazu mi:
- Orjentiraj se na nekoliko stvari, ostalo kad i ako mozes, ako stignes!
Hm...
Barem sam toliko pri zdravoj pameti da sama sebi mogu dati ovakav, nekako logican savjet!
Ali kad ga treba slijediti... eh... sve pada u vodu..........
Evo i sada, dok ovo pisem, dusa me boli jer hocu, a ne mogu zaroniti u sve ostalo sto tuzno ceka. Mislim da je ovo neka bolest, i kada bih otkrila sto je, mogla bih se srediti.
Kao ovisnica sam koja se prejeda kolacima, i ne moze tako brzo progutati koliko bi zeljela zgrabiti. Dok mozak ne zaurla od boli.
Uh!
Kazem...
Uh!
