petak, 30. srpnja 2010.

Bravo, Frostie, genije!!!! :o)



Ljudi moji je li ovo moguce?!!

Evo sad ih otkrih vragove male!

Ma ludilllooooooo!!!

:o)))))))))

petak, 23. srpnja 2010.

Upssss...



Cini se da sam nila jaaakkkooo nepravedna! Jos je petak, ali cini mi se da ..
it works..
nadam se da je uspjelo i da ovaj stari-novi podlozak ostaje.
Jer mi se svidja!
:o)

četvrtak, 22. srpnja 2010.

Ne znam je li jos rano da povucem gadosti sto sam izrekla doticnim damama.
Uspjela sam, n a p o k o n , uci u stranicu i kopirati novi kod istog podloska.
Hm, jesam li zaista uspjela, vidjet cemo nakon petka kada, navodno, svi stari podlosci (backgroundsi) nestaju.
:o)

srijeda, 21. srpnja 2010.

Pa dragi moji, izgled ovog bloga ce se najvjerojatnije uskoro promijeniti. ovaj background je sa jedne stranice koja je imala besplatne backgrounde. Sada imam poruku da ce nestati (background), te da se konektiram i uzmem novi.
gospoda su onako lijepo, kurvanjski, promijenila politiku, ali sto je najgore sve je zbrljano, niti oni sami ne znaju sto i kako zele napraviti.
Nema veze sto ja to smatram podlim i kurvanjskim, i sto nije bilo nikakvih ogranicenja kad sam preuzimala podlogu.
Kad i ako dobijem volju, postavicu , npr jednu od svojih fotografija ili tako nesto. Ali KAD I AKO, jer nemam trenutno niti volje niti energije bas.. za blog.

Svejedno, tekstovi, slike bi morali ostati, jer to je MOJE! Ukljucujuci i ovu veliku foto.

Zivjeli

Update:
Izgleda da ne pocinju naplacivati koristenje ( nadam se), ali iako kazu da budemo uporni u konektiranju na stranicu, u totalnoj su komi te nakin brojnih pokusaja nisam se uspjela pribliziti novim bakgroundima ni vidjeti kako da promijenim.

Ostaje da cekam

:o)

petak, 16. srpnja 2010.









...



Ma, nista pametno za reci...


...

četvrtak, 8. srpnja 2010.

Sva sam naobratna




Rekla sam si da ne mrdam odavde dok ne stavim misao na papir, da mi ne pobjegne. (Opet veliko spremanje :o))

Ljudi moji, kad gledam siteove, evo npr sa fotografijama, i citam.. te ovaj foto aparat, te onaj, ekspozicija, blenda, dubina.. ma vise niti ne znam!
Pa ovaj filtern pa onaj, pa... ma pojma ja nemam o cemu sve oni pricaju.

Znam nije pohvalno, ali sto mogu. Ja imam jedan mali malecki foto aparat, nemam one zmajeve od pet, sest itd stotina eura, niti svu dodatnu opremu o kojoj se tako mudro zbori.
A ni za ovu igrackicu jos nisam proucila knjizicu smjernica za upotrebu.
Nije pohvalno al je istinito.
Evo, bas sinoc, uzela sam jedan motiv, pa kazem:
-Sad cu ovako, pa cu na ovaj nacin, pa cu ovu kombinaciju...
I danas, sve je to u redu, ali ja pojma nemam koju sam sliku kako slikala!!!
Tako da i ucenje kroz praksu ozbiljno dovodim u pitanje.
Znao, to je pobuna nakon previse situacija u kojima sam uciti MORALA.

A i moj postovani stariji ja, i on bi htio da sve sto ga zanima nekim cudom uleti u njegovu mudru glavu. Nema on vremena bas citati i proucavati savjete tipa-radite ovako i onako.

Kazem, kupit cu si "bijesni fotoaparat" kad sa ovim malim budem znala postici apsolutno sve sto zamislim, a sto on moze napraviti.

Barem cu imati vremena za skupiti novce! :o)

Jednostavno, nemam strpljenja, vremena. Ne znam cega vise nemam, ili cega manje imam (hm, kad se vec opasno druzim sa filozofima, onda i misli cudno plove) :o).

A tek programi za obradu slika. Daleko sam od onih koji skoro pa da ih mogu ozivjeti!
A i ovaj mali malecki program nisam jos prosla u potpunosti, da vidim sto mogu s njim.

I sada, od jedne fotke , ovisno o raspolozenju, dobu dana, klimi i ostalom, mogu napraviti varijacije i varijacije jedne te iste fotke. Cisto, brzo i efikasno, voilà slikarsko platno, bez mazancija i opasnosti za kosu, ruke, stol, kucu.. :o)

I jadni malo komp ce mi od svega toga materijala eksplodirati.

Jucer sam, kao, zavrsila jedan posao. Koliko uspjesno, vidjecemo za par dana.
Nema veze, bacam se na druge stvari.

Mislim da moram juriti dalje!

:o)

Zaboravila sam.!

Slicno i sa jezicima.

Ma koja gramaticka pravila, ma koje pronouns, pronoms, subord... nesto.

Neam pojma!

Ajd ...



utorak, 6. srpnja 2010.

nedjelja, 4. srpnja 2010.

To jos nije sve...




Danas mi je uspjelo nesto sto nije lako, a meni ide kao od sale!
Crni humor, dakako.
E, pa, uspjela sam da mi se automobil ugasi 3 (T R I) puta u niti deset metara!
Nastaviti dalje voznju ne bi bilo samoubilacki, jer vec sam bila mrtvan figurativno, tj ne fizicki.
Ukratko, vozacki ispit polozen odavno, jako malo prakse, godine nevozenja, amaxophobie.

Ovo zadnje, to vam je strah od voznje, fobija koja se pojavljuje ne samo kao direktan strah od voznje, nego kao posljedica stresa kojeg ste pokupili, a ne znate, ili pak znate, kako i gdje.

Godine izbjegavanja, uzasan strah od vozackog mjesta i sveg sto ide uz to, jebeni zivot, osjecaj mizerije, pored samrtnog straha prije i u tijeku voznje, te jada nakon voznje, osjecaj mizerije koji vam kaze kako ste nesposobni, trapavi, jadni glupi, neupotrebljivi.

Nakon otkrica kako se to ne dogadja samo meni, nego i osobama koje imaju tisuce kilometara "u tockovima", i muskarcima i zenama...pocinjem to rjesavati. I bas kako rekose na forumima, jedan dan je sve glatko, bez problema, te se nakon uspjesno vozene rute i parkiranja bez posljedica osjecate kao na vrhu svijeta, drugi dan pravite .. ne mogu reci gluposti, nego nezamislive stvari koje ne bi napravila niti osoba koja prvi put u zivotu sjeda u automobil na sjediste vozaca.

Zasto? Zasto upirem i ne ostavim se toga, ako vec nikako ne ide?
Ne znam. Moram. Moram naprijed.
Samo da nikog ne ozlijedim ili ubijem.

Zasto nocni leptiri udaraju, opet i opet, u svjetiljku?
Ne znam.

Marchelina

kaze (Marchi valjda se ne ljutis za link), ma ne kaze, GOVORI kako je najvise pisala kad joj je bilo najteze. Kako joj je pisanje obrana i spas, potreba. JA, kada mi je bilo najcrnje ne bih mogla ni misliti a kamoli dvije sastaviti.
Nisam ju razumjela, kako je to moguce, kako mozes uopce misliti na price i pjesme, ma o cemu, ako ne zelis misliti uopce!
I, by the way, po mom skromnom misljenju, nisu sve stvari za net. (op. au.)

Moram negdje izbljuvati ovaj jad da me ne bi udavio!

Ma zena zna i rasplakati i nasmijati i... sto ti ja znam.

Da sam Marchelina, sad bi pao jedan post od barem tri duzine ekrana.

Ovako, ostaje mi samo da do kraja izgrickam ono malo zivaca sto mi ih je ostalo!

I jos jedno pitanje:

Traju li uroci vise od sedam godina?

Optimisticno...

četvrtak, 1. srpnja 2010.




Totalna steta!
Sto, tko, kako.... itd?
Pa ..... JA!
Ozbiljni, a sada vec kronicni simptoni ovisnosti!
Kompjuterske!!!!

KOMPJUTERSKE!!!!
OVISNOSTI!!!!!

Jako puno vremena prov odim za kompjuterom, sto iz potrebe sto ..hm, eto!
Kaem necu, kazem oladi!
I vracam se, jer je uvijek nesto za uraditi, za vidjeti, za pronaci!
Jutros, na primjer, pokazali su mi kako se nesto radi. Kad sam otkrila kako nisam shvatila, bilo je kazno, za ovaj tjedan, da mi ponove!!
I cijeli dan pokusavam pronaci na netu kako, al'

nejde!!!!!!!!!!!!

Valjda je ovisnost kad vidis i znas da skodi, a ti opet ides, upires!

Totalka!

Idem ca s interneta!!!!!!!!!!!