Danas mi je uspjelo nesto sto nije lako, a meni ide kao od sale!
Crni humor, dakako.
E, pa, uspjela sam da mi se automobil ugasi 3 (T R I) puta u niti deset metara!
Nastaviti dalje voznju ne bi bilo samoubilacki, jer vec sam bila mrtvan figurativno, tj ne fizicki.
Ukratko, vozacki ispit polozen odavno, jako malo prakse, godine nevozenja, amaxophobie.
Ovo zadnje, to vam je strah od voznje, fobija koja se pojavljuje ne samo kao direktan strah od voznje, nego kao posljedica stresa kojeg ste pokupili, a ne znate, ili pak znate, kako i gdje.
Godine izbjegavanja, uzasan strah od vozackog mjesta i sveg sto ide uz to, jebeni zivot, osjecaj mizerije, pored samrtnog straha prije i u tijeku voznje, te jada nakon voznje, osjecaj mizerije koji vam kaze kako ste nesposobni, trapavi, jadni glupi, neupotrebljivi.
Nakon otkrica kako se to ne dogadja samo meni, nego i osobama koje imaju tisuce kilometara "u tockovima", i muskarcima i zenama...pocinjem to rjesavati. I bas kako rekose na forumima, jedan dan je sve glatko, bez problema, te se nakon uspjesno vozene rute i parkiranja bez posljedica osjecate kao na vrhu svijeta, drugi dan pravite .. ne mogu reci gluposti, nego nezamislive stvari koje ne bi napravila niti osoba koja prvi put u zivotu sjeda u automobil na sjediste vozaca.
Zasto? Zasto upirem i ne ostavim se toga, ako vec nikako ne ide?
Ne znam. Moram. Moram naprijed.
Samo da nikog ne ozlijedim ili ubijem.
Zasto nocni leptiri udaraju, opet i opet, u svjetiljku?
Ne znam.
Marchelina
kaze (Marchi valjda se ne ljutis za link), ma ne kaze, GOVORI kako je najvise pisala kad joj je bilo najteze. Kako joj je pisanje obrana i spas, potreba. JA, kada mi je bilo najcrnje ne bih mogla ni misliti a kamoli dvije sastaviti.
Nisam ju razumjela, kako je to moguce, kako mozes uopce misliti na price i pjesme, ma o cemu, ako ne zelis misliti uopce!
I, by the way, po mom skromnom misljenju, nisu sve stvari za net. (op. au.)
Moram negdje izbljuvati ovaj jad da me ne bi udavio!
Ma zena zna i rasplakati i nasmijati i... sto ti ja znam.
Da sam Marchelina, sad bi pao jedan post od barem tri duzine ekrana.
Ovako, ostaje mi samo da do kraja izgrickam ono malo zivaca sto mi ih je ostalo!
I jos jedno pitanje:
Traju li uroci vise od sedam godina?
Optimisticno...
Nema komentara:
Objavi komentar